U Tunelu usrid mraka…
Dž-dž-dž-dž top lista!
U subotu u 20 i 30 sati JA, Alen Kapidžić, nastupam u džez kafeu Tunel na Školjiću. Čitat ću svoje priče. Maksimalno 4, što znači da će vrlo vjerojatno biti 3. Nešto što još nikada niste čuli, primirisali, čitali ili vidjeli.
Ha!
Ha, ha, ha…
Last 10 posts by kapuz
- Opasnost jedne priče - August 18th, 2010
- Integralna likovna i književna teorija - August 14th, 2010
- Literatura za mlade - August 13th, 2010
- Divlji detektivi - August 12th, 2010
- Sindrom Ivice Kičmanovića - August 11th, 2010
- Pronađena pisma Kapidžića i Krivca? - August 10th, 2010
- Barnes & Noble, seks i Ništa - August 9th, 2010
- Natječaj - Akademie Schloss Solitude - August 8th, 2010
- Svi govore o krizi morala, a nitko o krizi ukusa - August 7th, 2010
- Što ima u hrvatskoj prozi u prvoj polovici 2010? - August 6th, 2010
December 27th, 2009 at 12:50 pm
Ne znam koliko sam dugo čitao, ali je bilo jako bučno. Htio sam odustati nakon prve priče jer je teško čitati u takvoj atmosferi u kojoj se čitač mora nadglasavati s ljudima koji pričaju, dovikuju i smiju se. Mislim da birtije bez odvojenog šanka u drugoj prostoriji nisu prigodne za čitanja, a naročito ako se ljude ne obavijesti nekakvim ogromnim plakatom na ulazu da će čitanje biti. Jučerašnja situacija pokazala je samo da smo kao narod vrlo bezobrazni i nekulturni s nimalo brige za druge. Još znakovitije je to što su ti ljudi koji dolaze u Tunel, ili bi barem trebali biti, obrazovaniji i intelekualniji građani RH od prosjeka. Ako je to tako, onda to samo pokazuje da se naša ne briga za druge ne smanjuje količinom znanja i većim stupnjem intelektualnosti. U organizaicji budućih čitanja treba imati to u vidu kako bi se čitaču i slušateljima omogućili uvjeti za izvođenje i konzumiranje ovakvog specifičnog programa. Bez obzira na sve smetnje, zadovoljan sam vlastitom izvedbom. Hvala Jeleni što mi je omogućila samostalan nastup i nadam se da će ovo moje iskustvo biti od pomoći svima: i onima koji čitaju i onima koji organiziraju čitanja i onima koji žele slušati.
Pozdrav!
December 27th, 2009 at 1:59 pm
Iskreno mi je žao što si jučer imao takvo iskustvo. Možda to ima veze i s terminom. Mislim na blagdane kad ljudi samo misle na neograničeno cuganje. Šteta za njih jer su tvoji nastupi počeli pratiti kvalitetu tvojih priča. Krivcu je isto tako bilo u jednom momentu prilikom našeg nastupa tamo, ali nekako se rulja ipak stišala i slušala. Ja sam imala sreću da su me slušali, premda je neki tip blizu stejđa stalno glasno pričao.
Uočljivi plakat na ulazu bi možda pomogao da se ljudi pripreme na ovakav specifičan događaj, no ponekad je od ljudi nemoguće dobiti potrebnu koncentraciju u takvom prostoru. Mora se više faktora poklopiti.
Jelena najbolje od svih zna kako publika može iznenaditi, od potpune nezainteresiranosti i bezobrazluka do ovacija kad nastupaš u takvom prostoru. Postane pravi zadatak pridobiti ljude koji su došli popiti nešto s prijateljima pa su se zatekli na književnoj večeri. Njihova reakcija se ne da baš predvidjeti. Ostaje samo na tebi da prilikom nastupa daš najbolje od sebe, što vjerujem da sinoć jesi.
No, eto, još jedno iskustvo za tebe!
I da… nekim ljudima bi trebalo dati da pročitaju “Bonton za djecu”. Super knjiga, starci su mi je poklonili u osnovnoj skupa s onom drugom knjigom koja objašnjava kako djecu ustvari ne donose rode.
December 28th, 2009 at 5:39 pm
ej.
žao mi je što si imao loše iskustvo. nama je bilo baš suprotno, uz zanemarive pojedince i jedan kratki val buke usred orhideja. ja isto mislim da to ima veze s blagdanima. možda da si nakon svake kartice teksta skinuo po odjevni predmet… jea, rajt.
i jako mi je žao što te nisam mogao doć gledat i slušat. bio sam u flathillu.
bok dečko.
ek