(M)omčogradnja

   “Team building se kao pojam odnosi na  široki spektar aktivnosti, obično u poslovnom kontekstu, za unapređivanje timskog rada i duha .Team building slijedi niz raznih vježbi, i može varirati od jednostavnih vježbi zbližavanja  do kompleksnih simulacija i višednevnih  team building povlačenja (izoliranja)u uvjetima uređenim za napredovanje timskog rada. Team building  ne treba brkati s “timskom rekreacijom” koju karakteriziraju aktivnosti za timove koji su isključivo rekreacijski.”
Tako kaže Wikipedia. Ja kažem da je to skoro pa moderna izmišljotina korporacija i tvrtki koje žele suptilno i pomalo neprirodno utkati u svoje zaposlene osjećaj zbližavanja i stvaranje prijateljstva među svoje zaposlene i tako se na neki način osigurati od mogućnosti  da će zaposleni učiniti sve da ne okrenu leđa svojim suradnicima-prijateljima ili ne daj bože korporaciji- prijatelju. Jer, kud  ćeš većeg zbližavanja od onog kad imaš priliku gledati svoje suradnike kako se prevrću ko’ janjčići u kanuu, peru zube u potoku, danima šeću okolo začepljenih crijeva, varaju u pantomimi ili reagiraju na komarce kao na loše skuhanog vepra! Rekla sam “skoro pa moderna izmišljotina” jer su se vrijedni psiholozi Freud i McDougall na početku 20. stoljeća itekako pozabavili idejom momčogradnje. No ne bih o tome.
Dakle, priča može ići ovako :” Ja sam tebi prošle subote dala poslijednji čevap iz tanjura i pincetom ti izvadila krpelja iz stražnjice, a ti meni sad kažeš da je moj izvještaj loše napisan.” Ili može ovako:  “Ajmo se posvađati sad ovdje u šumi, ja tebi frizbi u glavu, ti meni zgorenu šniclu u taj isti frizbi pa da smo u uredu na miru.”
Stop satiri. Mala je ta namjera da ismijavam pokušaj najdražih Katapultovaca da odlaskom u šumu osnaže timski duh. Puno je veća ona da nešto lijepo napišem o tome kako smo svi skupa proveli nezaboravan vikend u šumi iznad Ravne Gore, na mjestu koje se zove Javorova kosa.
Visoka šuma, izvor pitke vode, griljada, sunce, kiša, krpelj, torbe na trijemu, sunce, kiša, čik na ležaju, gljiva na stablu, vlažne grane, sunce, kiša, puhovi u potkrovlju, trn pod noktom, vidikovac, borovnice,kiša pa opet sunce. Ovo su samo blic motivi u mojoj reminiscenciji vikenda s ekipom u šumi. Nemam namjeru opisivati put, ambijent, Marinine čarape ili lokalni birc. Želim pisati o našoj momčogradnji.
Kao što znate, potkrijepljeno je i fotografijama na blogu, vrli Katapultovci su  se protekli vikend odlučili podružiti u šumi Gorskog Kotara u cilju jačanja timskog duha. Druženje neopterećeno rasporedom igara smišljenih upravo za momčogradnju je pridonjelo  tome da se svi osjećaju ugodno boravkom u prirodi. Može se reći da je dnevni dio Team buildinga protekao u duhu radne solidarnosti. “Ako ja skupljam drva, ti uljiš meso, ona čisti grill ploču i svi zadovoljni i prekomjerno siti”. Svi do zadnje: Alen Kapidžić, Sanja Kapuzova, Marina Beleš, Neli Nežić, Enver Krivac, Anja Cuculić, Mirela Fuš, Iva Ribarić  et moi zasukali su svoje rukave i kao prava momčad prionuli svim onim aktivnostima koje će staviti hranu u tanjur. Sve da bi što manje nervozni kasnije raspravljali o književnosti.  Timski za poludit! Lijepo je kad shvatiš da te  ljudi s kojima radiš  ne bi nikad ostavili gladnog u šumi. Možda bi te ostavili gladnom medvjedu, ali tebe medvjed ne bi zatekao prestarašenog i gladnog. Samo prestrašenog. Kako god, Sanja Kapuzova je isprevrtala čevape kao nitko do tad.Mirela Fuš izrezala tikvice na ploške kao nitko do tad. Enver Krivac i Alen Kapidžić ispilili drva, Iva Ribarić priredila salatu, Neli Nežić nauljila meso, Tea Tulić izradila pagodu za vatru i tako dalje i tako dalje. Kiša nije smetala. Niti komarci. Bogme ni oportunistički planinari u prolazu. Ništa nije priječilo put suradništvu u drugačijim uvjetima, u kojima nitko ne zuri u svoje prijenosno računalo, već u crno ispod noktiju svoga suborca.  Naravno, za sve one koji su to druženje propustili, da istinske zabave u nabrojenim aktivnostima nije nedostajalo. Tako se tu desilo da je netko zaista pobrao leteći frizbi nosom, naprimjer. Brutalno, ali i zabavno.
Večernji dio Team Buildinga bio je rezerviran za  čitanje najnovijih umotvorina Katapultovaca u vikend izolaciji. Sav uzgajani egzibicionizam i isto takva voajerština držali su jedno drugo za znojavu ručicu i tu je čučao pravi izazov momčogradnje. U opuštenim licima obasjanim svjetlošću vatre malo po malo pa odjednom snažno mogla se iščitati nervoza. Nervoza zbog  prvog čitalačkog nastupa dviju Katapult dama. Nervoza zbog spisateljske taštine. Nervoza zbog nervoze. Da ne budem jako hermetična, raznorazne međuljudske tenzije su osvanule u trenutku kada je team building trebao doživjeti svoj klimaks. Iskre iskrenog mišljenja o napisanim tekstovima, prijateljstvu i momčogradnji mirisale su na veliku svađu. No desila se ustvari fantastična prilika za istinski Team building. Teško je bilo doći do riječi, no svatko je doista imao priliku izreći što mu leži na centralnom organu. Tako su svi redom koji su istupili svojim tekstom, s vatrom u leđima, pred okupljenim društvom primili feedback o istom pred istim. Tek tada se s pristojnom količinom hrane i pića u želucu moglo poći na počinak, probuditi slijedeće jutro i vratiti kući sa svježim i zanimljivim uspomenama. Pa što smo onda napravili osim što smo se najeli, napili i posvađali? Pa gradili, naravno! Gradili smo momčad. Bez omče.
“Building” je engleska riječ koja u hrvatskom prijevodu označava riječ “građenje”. Građenje je glagolska imenica od nesvršenog glagola –graditi. To dovodi do zaključka da pojam Team building označava radnju koja nije svršena, što nas dovodi do simboličnog zaključka da su Katapultovci  vikend u šumi zaista iskoristili za početak radnje koja će trajati, a koja se zove Team building. Jer gradili smo odnose i jačali timski duh bez da smo provodili posebne psihološki  i fizički prihvatljive vježbe  propisane od ljudi koji propisuju Team building. Ponekad je ipak potrebno srušiti jednu zgradu da bi se na njenom mjestu sagradila druga. Ovo je izrečeno u duhu yin yanga, a yin yang propisuje ravnotežu. Malo pelina, malo šećera i stvari funkcioniraju. Gradili smo. Nije da nismo.
Gradit ćemo. Nije da nećemo.
P.S.
Ovo je autocenzurirana,  spisateljski izmasturbirana verzija izvještaja sa Javorove kose.
Rad red i respekt!
Voli vas vaša mala od vatre,
Tea Tulić

Last 10 posts by tea

4 Responses to “(M)omčogradnja”

  1. kapuz Says:

    Krivac nije ispilao drva.

  2. krivac Says:

    vješt ti je txt, tx.

    “team” dolazi od stare engleske riječi “teme” što je oko 900. godine označavala životinjske potomke. ko male zvjeri smo i bili. neki više, neki manje. jelda, kume?

    krivac zaista nije ispilao drva. krivcu su ruke slabe. a dlanovi su mu dlakavi.

    ek

  3. tea Says:

    ok, Krivac nije ispilao drva.

  4. kapuz Says:

    GRRROOOAAAUURRRGHH!!!

Leave a Reply

You must be logged in to post a comment.