K-blog

Pogledajte tj. poslušajte:

Ken Wilber je jedan od vodećih svjetskih filozofa i duhovnih praktičara koji je osmislio i razradio Integralnu teoriju. Evo što kaže o suvremenoj umjetnosti:

With the death of the avant-garde and the triumph of irony, art seems to have nothing sincere to say.  Narcissism and nihilism battle for a center stage that isn’t even there; kitsch and camp crawl all over each other in a fight for a representation that no longer matters anyway; there seems to arise only the egoic inclination of artist and critic alike, caught in halls of self-reflecting mirrors, admiring their image in a world that once cared.

Cijeli esej možete pročitati na web stranicama Integralnog instituta.

Gospođa se zove Nada Mihelčić, a njen posljednji objavljeni roman Zeleni pas. Kako piše, zašto i druge zanimljive informacije o njoj i njenom pisanju pročitajte na ovom linku.

Žao vam je što ne živite u centru književnog života u RH? Bacite oko na ovaj tekst.

Maldane!

Kerouaca i Ginsberga.

Više informacija ovdje.

Evo na uvid jednog zanimljivog teksta Milivoja Solara.

Domaća proza 2010. najavila je prevladavanje izvanknjiževne, sociološke komponente u pristupu književnom djelu, reafirmirala kratke forme i otvorila se eksperimentalnim postupcima u književnosti

Kaže Strahimir Primorac, a ostatak teksta možete pročitati na ovom linku.

Tekst gornjeg naslova pročitajte ovdje, a radi se o zbirci priča Wellsa Towersa kojeg smo imali priliku upoznati i čuti u Rijeci u sklopu Festivala europske kratke priče kada je čitao vikinšku priču: “Sve poharano, sve spaljeno”.

U ovotjednom Zarezu objavljena je moja priča Mobitel u sklopu natječaja Prozak. Natječaj je otvoren tijekom cijele godine i rezerviran je za mlade pisce do 35 godina. Baš me zanima kako će se ovaj završiti.

Jahić govori o svojoj novoj knjizi: U nebo i u niks, antologiji suvremenog hrvatskog pjesništva, poeziji u Hrvata i još o koječemu zanimljivome. Ukoliko ste zainteresirani/-e kliknite ovdje.

Evo što kaže članica žirija tportalove književne nagrade Jadranka Pintarić o hiperprodukciji knjiga i upitnosti njihove kvalitete:

Puko i pasivno bilježenje/kopiranje/prepisivanje stvarnosti nije stvaralački proces. Fikcija treba stvoriti svijet, i to upravo pripovijedanjem. A tek se tada vi ili ja možemo (ali i ne moramo) prepoznati u njemu. Ili mu barem dokučiti smisao. Život se živi, a priče se pripovijedaju − kaže Ricoeur.

Za ostatak teksta, kliknite ovdje.

Moguće zanimljiv natječaj. Provjerite klikom ovdje.

U utorak ujutro krećem na Kikindu short. Čitat ću u srijedu u Kikindi i u petak u Beogradu. Putujem do ZG-a busom, a ondje će me, zajedno s Markom Pogačarom i Antonijom Novaković, pokupiti Matjaž Brulc. Očekujem da će put biti zanimljiv, a festival dobar. Vraćam se u nedjelju. Možda napišem koju o tome kako je bilo.

Tako kažu ovdje.

“Grozna je navada svih nas da prebacujemo odgovornost”, kazala je Sibila Petlevski, čime se pridružila rijetkima koji problem iz naslova P. E. N.-ove tribine ne stavljaju isključivo medijima na dušu i spremni su prozvati domaće intelektualce koji već desetljećima šute.

Naziv P. E. N.-ove tribine bio je “Estradizacija kulture i uništavanje kritičkoga diskursa”, a cijeli tekst možete pročitati ovdje.

Katarina Luketić, članica žirija književne nagrade roman@tportal.com, između ostalog, kaže:

Konkretno, čitatelje neće šokirati ni ako knjiga počinje sočnom psovkom, ni ako se piše o fantazmi žene da odreže ud svome mužu i zatim ga pojede, ni ako zlatna mladež eksperimentira s drogom, ni ako se uvode stvarni likovi poput direktora zagrebačkoga nogometnog kluba – što sve nalazimo u romanima pristiglim na ovaj natječaj. Samo književna obrada, samo ono kako, a ne što može uroditi nekim efektom. Umjesto banalnoga kopiranja medijskoga svijeta i slijeđenja njegova diskursa u kojem su u središtu seks, zabava i nasilje, potrebno je baviti se literarnosti: jezikom, pripovijedanjem, perspektivom, novinom, psihologizacijom, višeslojnošću itd.

Ostatak teksta možete pročitati ovdje.

Evo članka za pročitati i arhivirati o predstavljanju Mariovih Liliputanaca u Molekuli.

U naslovu piše “pravila”, ali tko vam smije reći što vi smijete, a što ne smijete pisati kad vi sami znate kako se to najbolje radi?

Plaćam u kešu tri milijuna dolara. O kome se radi i zašto, podsjetimo se ovdje.